Republika on-line

Crnogorski poljoprivrednici neće imati problema samo 2012. godine, kada isteknu prelazni periodi liberalizacije, već će ih imati i 3012. godine ako država Crna Gora nastavi da subvencioniše svaki tržišni poremećaj - ocijenila je, u intervjuu za Republiku, profesorica Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović.
Popović, koja je i članica Centra za liberalno-demokratske studije, uvjerena je da nema balansa između liberalizma i protekcionizma. A priče o prodaji domaćih resursa kao nacionalnoj izdaji ona vidi kao poziv svima da «plaćamo više i trpimo javašluk svake vrste, da bi neuki partijski činovnici zaštitili svoje sadašnje, a bogami i svoje buduće privilegije»

Srbija je nedavno privremeno zabranila izvoz žita i pšenice, Crna Gora je zbog suša pripremila paket novih subvencija poljoprivrenim proizvođačima. Koliko su, po Vama, države u stanju da arbitriraju i ovim mjerama utiču na tržišnu ravnotežu kada dođe do vanrednih suituacija tipa suša i ostalih nepogoda?
-Ne samo kada nastupi suša, već uopšte, državnici po pravilu najviše vole da arbitriraju. Čemu moć ako je ne koristiš za sopstvenu popularnost? Državnici, doduše, to ponekad čine i nevoljno, u slučajevima kada je pritisak interesnih grupa prejak i kada moraju da im popuste, zato što interesne grupe po pravilu direktno finansiraju njihove partije. No, ne vidim da je to u Srbiji ovoga puta bio slučaj, jer zabranom izvoza poljoprivrednici gube, a koristi neće imati niko. Stoga je ova mjera katastrofalno loša, a nastala je vjerovatno kao posljedica straha da bi sa smanjenjem ponude žita porasla i njegova cijena, što bi se prelilo u inflaciju. No, to se mora desiti, jer seljaci sigurno neće dobrovoljno prodati pšenicu ispod cijene koju mogu da ostvare u izvozu.
Što se crnogorske politike subvencija tiče, vidim iz izvještaja Svjetske banke da Crna Gora ionako tri četvrtine svog budžeta troši na plate i subvencije, te da se dakle to provjereno populističko oruđe u Crnoj Gori i dalje obilato koristi. I srpsku i crnogorsku politiku će, naravno, na kraju opet platiti građani – ili kroz inflaciju ili kroz rast nezaposlenosti.
Da li je zabrana izvoza direktno u koliziji sa principima i odredbama koje propisuju CEFTA i budući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji tek čekaju Srbiju?
-A što bi ikoga na ovom svijetu bilo briga šta predviđaju sporazumi koji još nijesu potpisani? Ne, ne radi se o tome, radi se o šteti koju građani imaju od loše, populističke politike. To Srbiji uopšte nije potrebno, privredni rast je solidan, cijene ne divljaju i inflacija je pod kontrolom, investitori dolaze... Uostalom u Srbiji se, osim u sektoru poljoprivrede, sa populizmom izgleda prestaje - Ministarstvo finansija najavilo je velike rezove u javnoj potrošnji od iduće godine. Tim je bolniji ovaj povratak u socijalizam koje nam je priredilo srpsko Ministarstvo poljoprivrede.
U raspravi «liberalna vs. protekcionistička ekonomija», gdje vidite da se može naći poželjan balans?
-E pa toga nema. Ili ste plivač ili ste neplivač. Jednom mora postati jasno da svaki protekcionizam radi u korist neke interesne grupe. Ili ćete im udovoljavati ili nećete. To je teško, za to je potrebno imati i kompetentnu i hrabru vladu. Ali iako je teško, to je moguće. Na jednom sastanku u Svetskoj trgovinskoj organizaciji konačno mi je postalo jasno šta su to osjetljivi proizvodi. Osjetljivi su, naime, oni proizvodi čiji su proizvođači politički uticajni, a najosjetljiviji su, naravno, oni proizvodi čiji su proizvođači – politički najuticajniji. To je tajna protekcionizma.
U Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Crna Gora je dogovorila dosta kratke prelazne periode za liberalizaciju u poljoprivredi i trgovini sa EU. Da li mislite da će njeni poljoprivrednici, kako već sada prigovaraju, imati velikih problema 2012. kada isteknu skoro svi prelazni periodi? Takođe, šta očekujete da će srpski pregovarački timovi «odraditi« i unijeti u tekst SSP, vezano za poljoprivredu?
-Ne samo da će crnogorski poljoprivrednici imati problema 2012. već će ih imati i 3012. godine ako država Crna Gora nastavi da subvencioniše svaki tržišni poremećaj. Poljoprivrednici niti imaju signale o tome da proizvode robu, niti su svjesni činjenice da postoji nešto što se zove poslovni rizik, niti ih išta na ovom svijetu tjera da se preorijentišu na kvalitetnije izvozne proizvode i sebi obezbijede bolji život. Ne, država njih i dalje subvencioniše, a oni se racionalno ponašaju – i traže da ih štiti i dalje.
Šta će Srbija uraditi u svom SSP, zaista, ne znam, ali je generalna tendencija u Srbiji u prethodnoj vladi bila da su poljoprivredni proizvodi - roba kao i svaka druga, te da posebnih mjera ovdje ne treba skoro ni da bude.
Ovakva politika dovela je Srbiju u položaj neto-izvoznika poljoprivrednih proizvoda, dakle, samim poljoprivrednicima je bilo finansijski bolje. Šta će sada biti, ne znam, ali ova mjera sa zabranom izvoza žita nimalo ne obećava.
U crnogorskim političkim i ostalim raspravama jedna od glavnih kritika je i «bum» u prodaji nekretnina strancima. Kako na to gledate i da li ste za restriktivniji odnos ili dalju liberalizaciju?
Načelno, meni je svaki komšija koji poštuje zakone i plaća porez podjednako prihvatljiv. Ali, kada je Crna Gora u pitanju, tu se mora dodati još jedan element koji u drugim državama ne postoji, a to je naglo povećani broj stranaca nakon proglašenja nezavisnosti.
Naime, u Crnoj Gori su i Srbi postali stranci, pa mi baš nije jasno kako treba tretirati slučajeve kada oni prodaju svoje vikendice, recimo Rusima. Dakle, kasno vam je sada za restriktivniji odnos, previše je stranaca zainteresovanih što za prodaju, što za kupovinu crnogorskih nekretnina, to je moje mišljenje.