Jedan naslov u novinama - nije važno kojim, jer ne znam nijedan
izuzetak od ovog što sledi, svakome se ponekad omakne – glasio je
“Korupcija godišnje košta svet trilion dolara”. Užasnuo sam se te
“cifre”, no tek kad sam pročitao napis, u kojem su nabrojane razne
vrste korupcije i njihovi iznosi u milijardama dolara, zbirno između
900 i 1.000 milijardi, shvatio sam da je reč o tipičnoj greški
prenošenja američkog broja “trillion”, koja tamo znači milion miliona,
što je u Evropi, pa i kod nas bilion. U SAD je bilion ono što mi
nazivamo milijarda, broj koji se piše sa devet nula, ili u nauci 10 na
deveti stepen. I u SAD i kod nas, posle triliona idu kvadrilion,
kvintilion, sekstilion, septilion, oktilion, nonilion, decilion itd.,
samo kod njih svaki sa po tri nule više od prethodnog. Naš, pak,
trilion ima 18 nula, koliko američki kvintilion, a svaki dalji po šest
nula više. Možda jeste zbunjujuće, ali se mora znati kojim brojevima se
barata: američkim ili evropskim. Reč “cifre” napisao sam pod
navodnicama, jer nije reč o cifri, čak ni brojci, koja je naša reč za
cifru, nego broju. Cifara/brojki u našem sistemu ima samo deset: 1, 2,
3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i 0. Pomoću njih se pišu svi brojevi.
 |
Vašington, 21.10.2007. - Proglašenje „ministra finansija godine u svetu“
časopisa Euromoney za 2006. godinu
|
Probleme stvaraju i decimali. U nekim zemljama se oni od celih brojeva
odvajaju tačkama, a u nekim zapetama, zarezima, komama – svako može da
odabere sinonim koji mu se sviđa. I tu treba biti pažljiv, jer nije
isto napisati, na primer, ček na 900.009 evra i na 900,009 evra
(ukoliko ne budemo morali promeniti “evro” u “euro”), ako se ne vodi
računa u kojoj smo zemlji. Uzgred rečeno, u svetu se ime ili simbol
valute pišu ispred iznosa, a kod nas iza iznosa, recimo USD ili
$1,000.00 (bez razmaka između $ i iznosa), ovde 1.000,00 SAD dolara ili
$.
Šta da se kaže o merama u SAD ili Ujedinjenom Karaljevstvu, iliti
(Velikoj) Britaniji odn. Engleskoj, kako mi volimo da tu zemlju zovemo:
galonima, bušelima, barelima, uncama itd. Vrag će ga znati šta znači,
recimo, kad pročitamo koliko se milja može preći s jednim galonom
goriva. Da se to prevede na to koliko litara se troši na 100
kilometara, ne ostaje drugo nego utvrditi koliko je litara galon (i to
koji od više njih), a koliko kilometara milja (takođe koja od više
njih), pa računar(čić) u ruke. Isto važi za bušel, našu mericu, gde
treba znati ili naći negde koliko kilograma nekog proizvoda ide (po
standardima) u njega, pa za barel, onu bačvu od 42 galona (ima i barela
manje zapremine), kojom se meri sirova nafta (opet uzgred, kad se negde
nađe reč “oil” treba utvrditi da li je u pitanju nafta, ili ulje,
tj.starinski zejtin za spremanje hrane), a hvata blizu 149 litara
trenutno najdragocenije tečnosti posle vode, čija težina varira u
zavisnosti od nalazišta, a čiji rast cena izluđuje sve vozače. Muka je
i s uncama. Obična (averdupois) unca ima 28,50 grama, ali postoji i
fina (troy) unca od 31,103 grama, kojom se meri zlato i drugi plemeniti
metali. Po današnjoj njihovoj rekordno visokoj ceni razlika baš i nije
mala.
Treba očekivati da će, kao što su iščezle naše oke, akovi, hvatovi i
druge starinske mere, i anglosaksonske nastaviti da ustupaju mesto
međunarodnom sistemu jedinica (SI), jer će ih na to terati nužnost da
prodaju svoju robu na svetskom tržištu.
Aleksandar Lebl
|